Cilj liječenja raka kemoterapijom je spriječiti diobu tumorskih stanica i njihovo širenje na druge tkiva te metastaziranje. Sistemsko liječenje kemoterapijom koristi se kao primarna indukcijska terapija za uznapredovalu bolest ili za liječenje oblika raka kod kojih druge terapije nisu učinkovite (npr. limfom).

Neoadjuvantna kemoterapija koristi se kod pacijenata kod kojih lokalni načini liječenja (kirurško liječenje, radioterapija) nisu dovoljni.

Adjuvantno liječenje kemoterapijom obično slijedi lokalne metode liječenja poput kirurškog zahvata ili radioterapije s ciljem smanjenja vjerojatnosti lokalnog ili sistemskog ponavljanja bolesti i time produženja preživljenja pacijenta.

Budući da je razvoj raka ovisan o brojnim biološkim čimbenicima koji određuju fenotipske karakteristike tumorskih stanica, kao i o biološkim čimbenicima unutar tijela u kojem se bolest razvija, biološkim lijekovima pokušava se uspostaviti tzv. biološka kontrola nad razvojem raka ili smanjiti ili spriječiti djelovanje promotora tumorkse bolesti koji omogućuju rast tumora u druga tkiva i metastaziranje. 

Kemoterapeutski lijekovi koje koristimo su slični onima koji se primjenjuju u onkologiji kod ljudi, ali u manjim i stoga manje štetnim dozama. Zbog toga su nuspojave koje doživljavaju naši pacijenti značajno smanjene. Većina lijekova za liječenje raka se primjenjuje intravenskom infuzijom, dok se neki primjenjuju intramuskularno, potkožno i oralno (kroz usta).

Trajanje i raspored primjene kemoterapije ovise o vrsti raka i toleranciji pacijenta na terapiju. Lijek se može primjenjivati dnevno, tjedno ili mjesečno, pri čemu se često intervali između tretmana prilagođavaju svakom pojedinačnom pacijentu. Terapija se obično provodi u ciklusima koji uključuju periode odmora, omogućujući pacijentima vremena za oporavak i regeneraciju zdravih stanica.

Najčešći nuspojave (kao što su smanjenje broja leukocita, gubitak apetita, slabost, prekomjerno lučenje sline, povraćanje i proljev) obično su blagi i spontano prolaze ili se brzo poboljšavaju uz podršku sistemskog liječenja i smanjenje doze lijeka. Rijetko se dogodi da su nuspojave toliko teške da bi bilo potrebno prekinuti liječenje zbog njih.