Veterinarska onkologija
onkološka kirurgija
Tradicionalno smo veterinarsku kirurgiju dijelili na kirurgiju mekih tkiva i ortopedsku kirurgiju s neurokirurgijom. No, postoje mnoge druge forme kirurgije, a svaka od njih ima svoje specifične karakteristike.
Kirurgija mekih tkiva
Kirurgija mekih tkiva je izuzetno široko područje, snažno povezano s internom medicinom i temeljito provedenom dijagnozom. Dva tipična područja koja obuhvaća kirurgija mekih tkiva su abdominalna kirurgija (kirurgija trbušne šupljine) i torakalna kirurgija (kirurgija organa prsnog koša).
Na taj način liječimo strane tijela i tumore u probavnom sustavu, tumore jetre i žučnog sustava, određene bolesti urogenitalnog sustava (poput upala i tumora jajnika i maternice, mokraćnih kamenaca) te sve vrste kila (kao što su kila trbušne prepone, perinealna ili presredkova kila, pupčana kila), nastale zbog ozljeda ili spontano. U prsnoj šupljini, kirurg za meka tkiva operira primjerice kongenitalne anomalije na velikim krvnim žilama, tumore prsnog zida i pluća ili tumore mediastinuma.
Važno područje za kirurga mekih tkiva je također kirurgija gornjih dišnih puteva, grla, nosa i ušiju.
Kirurška onkologija
Onkološka kirurgija se razlikuje od standardne kirurgije po tome što uključuje dublje poznavanje područja onkologije.
Kirurg-onkolog mora imati temeljno razumijevanje biološkog ponašanja različitih vrsta tumora i tesno surađivati s internističkim onkolozima i radioterapeutima, budući da je onkološka kirurgija sve više dio multimodalnog pristupa liječenju raka.
U današnje vrijeme, onkološku kirurgiju si ne možemo zamisliti bez adekvatnog planiranja zahvata pomoću naprednih slikovnih tehnika, poput CT-a, te naravno, izvrsnog poznavanja anatomije. Kirurg-onkolog mora detaljno poznavati tzv. tkivne barijere - tkiva koja su otpornija na prodiranje tumora.
Te tkivne barijere se koriste kao granice koje kirurg-onkolog mora ukloniti zajedno s tumorom kako bi osigurao potpuno uklanjanje tumora sa svim stanicama i spriječio ponovno pojavljivanje tumora. Za optimalni ishod zahvata, kirurg-onkolog također mora imati znanja iz plastične i rekonstrukcijske kirurgije.
Plastična i rekonstrukcijska kirurgija
Plastična i rekonstrukcijska kirurgija rješava probleme koji se obično javljaju zbog dva glavna uzroka - s jedne strane zbog svih vrsta ozljeda, a s druge strane zbog opsežnih defekata tkiva ili dijelova tijela koji nastaju nakon uklanjanja tumora.
Zatvaranje takvih defekata zahtijeva posebne pristupe kako bi se postiglo zatvaranje defekta bez napetosti (tenzije) u rani. Rekonstrukcijske tehnike uglavnom uključuju tzv. kožne režnje, gdje se dio kože s pripadajućim potkožnim tkivima s mjesta koje je labavije prenosi na mjesta koja trebaju nova tkiva. Mjesta s kojih su uzeti režnjevi obično se zašiju, tako da je pacijent nakon takve operacije u dobrom stanju, kako s funkcionalnog tako i s kozmetičkog gledišta.
Budući da svi dijelovi tijela imaju svoja pravila u rekonstrukcijskoj kirurgiji, nužno je provjeriti i pronaći najbolje rješenje za svaki pojedinačni slučaj prije svake operacije. Zbog toga se rekonstrukcijska i plastična kirurgija može opisati kao svojevrsna umjetnost - svaki zahvat nosi pečat kirurga, njezinih ili njegovih ideja, inventivnosti i kreativnosti.
HR 
SL 
EN 
IT