"Napredna dijagnostika "
biopsijske dijagnostičke metode
Tankoigelna biopsija
Tankoiglena biopsija je minimalno invazivna metoda koja pruža ključne informacije o novo otkrivenoj masi prije kirurškog zahvata, zračenja ili kemoterapije.
Primarni cilj tankoigelne biopsije je pružiti smjernice za dijagnosticiranje stupnja bolesti i predoperacijskog plana.
Natančnost tankoigelne biopsije ovisi o različitim parametrima, uključujući vrstu i lokaciju tumora te razinu prisutnog upalnog procesa. Slikovno dijagnostičke metode poput ultrazvuka ili CT-a mogu pomoći u preciznom usmjeravanju postupka uzimanja uzorka i time povećati vjerojatnost dobivanja dijagnostičkog uzorka.
Cilj tankoigelne biopsije je razlikovati između upalnih i neoplastičnih procesa te, u slučaju tumora, utvrditi je li tumor zloćudan (maligni) ili dobroćudan (benigni). Vrlo često, tankoigelnoj biopsiji, koja se često smatra kao preliminarna orijentacijska dijagnostička metoda, slijedi kirurška biopsija lezije i histopatološka analiza uzorka.
Endoskopska biopsija
Biopsija koja se izvodi pomoću endoskopa poznata je kao endoskopska biopsija. Endoskop je dug, fleksibilan cijev s svjetlom i kamerom na jednom kraju, što nam omogućuje vizualizaciju i pregled unutrašnjosti određenih organa ili šupljina u tijelu.
Endoskopske biopsije obično se koriste za dobivanje uzoraka tkiva u dijagnostičke svrhe bez potrebe za invazivnijim kirurškim zahvatima. Kamera na endoskopu prenosi slike u stvarnom vremenu na monitor, što nam omogućuje vizualizaciju unutarnjih struktura. Nakon što se odredi ciljno područje, mali instrumenti poput pinceta ili igle za biopsiju spuštaju se kroz kanale u endoskopu.
Uzorci tkiva se uzimaju izravno iz sumnjivog ili nenormalnog područja. Sakupljeni uzorci tkiva uzimaju se kroz endoskop i šalju u patološki laboratorij na analizu.
Endoskopske biopsije obično se provode u različite svrhe, ovisno o lokaciji sumnjivosti ili abnormalnosti. Najčešće se izvode tijekom ezofagogastroduodenoskopije (pregleda jednjaka, želuca i dvanaesnika), kolonoskopije (pregleda debelog crijeva i rektuma), bronhoskopije (pregleda dišnih putova i pluća) te cistoskopije (pregleda mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi). opravljajo tekom ezofagogastroduodenoskopije (pregled požiralnika, želodca in dvanajstnika), kolonoskopije (pregled debelega črevesa in danke), bronhoskopije (pregled dihalnih poti in pljuč) in cistoskopije (pregled sečnega mehurja in sečnice).
Endoskopske biopsije općenito se smatraju manje invazivnima u usporedbi s kirurškim biopsijama, no odabir vrste biopsije uvijek ovisi o kliničkoj slici pacijenta i lokaciji patološkog procesa.
Kirurška biopsija
Tu vrstu biopsije često izvaja kirurg u operacijskoj sali i može uključivati različite tehnike, ovisno o lokaciji i prirodi uzorkovanog tkiva.
Kod incizijske biopsije uklanja se samo dio nenormalnog tkiva, i to u slučaju kada nije moguće ili jednostavno nije sigurno ukloniti cijelu masu. Cilj incizijske biopsije je dobiti reprezentativni uzorak za postavljanje dijagnoze.
Ekscizijska biopsija omogućava uklanjanje cijelog nenormalnog tkiva ili mase, kao što je slučaj kada je lezija mala, a cilj je i dijagnoza i liječenje. Nakon biopsije, uzeto tkivo šalje se u patološki laboratorij na detaljnu analizu od strane patologa. Rezultati biopsije pomažu u određivanju prirode tkiva, bilo da je benigno ili maligno, te pomažu u pripremi odgovarajućeg plana liječenja.
CT vodena biopsija
CT-vođena biopsija je postupak u kojem se uzima uzorak abnormalnog tkiva iz određenog područja tijela uz pomoć kompjutorizirane tomografije (CT).
Ova tehnika se obično koristi u situacijama kada je ciljano tkivo teško dostupno ili vidljivo bez pomoći snimanja. Pod vodstvom CT-a, tanka biopsijska igla se uvodi kroz kožu i usmjerava prema ciljanom tkivu ili leziji. Snimanje u stvarnom vremenu pomaže u preciznom pozicioniranju igle. Nakon što se igla nalazi u pravilnom položaju, uzima se mali uzorak tkiva. Moguće je uzeti više uzoraka iz različitih kutova ili mjesta kako bi se poboljšala dijagnostička točnost.
CT-vođena biopsija često uključuje dijagnozu plućnih nodula, abdominalnih masa, koštanih lezija i abnormalnosti mekog tkiva. Ovaj je pristup manje invazivan od otvorene kirurške biopsije i često omogućuje brži oporavak.